U borbi za ime težoj od borbe za hljeb...

Moj rotor, moje gorivo, moja snaga, moj poseban ritual je unošenje dnevne doze kofeina i nikotina u moj organizam, omirodjijanih sa dnevnom dozom sjećanja.

Tako i ovo zimsko jutro uživam u miru, tišini i toploti, zaštićena od uticaja spoljnog svijeta u kom caruju nemir, buka i hladnoća.

Topla boja zidova, namještaja, komotne odjeće na meni i topao na pitak u ruci uokviruje toplinu oko srca, da lijepo mi je, uživam!

Svakodnevno tako ukradem sebe od današnjice, oživim uspomene i prepustim se mašti kojom su osjenčene.

U tim momentima sam najmanje sama!

Oko mene se roje moje misli, izvlače se sjećanja iz glave u kojima im je pretjesno i lebde slobodno ispred mojih zjenica, kao šareni mjehurići sapunice: sudaraju se jedan o drugi i razbijaju ostavljajući za sobom mrvice mirisne prašine, tople i vlažne- sjeme iz kog će se opet sastaviti!

Udahnem koliko mi pluća dozvoljavaju i zatvorenih očiju osjećam kako udišem te mrvice i vraćam tamo gdje pripadaju i kako se tu, u mojoj glavi, opet spajaju čestice mirisne prašine u prekrasni balončić koji grabi da izleti van..

Ispred mene se odvija osnovno načelo o neuništivosti materije: moje misli su kao materija- neuništive! Volim njih zbog toga, a sebe zbog njih. Moja, samo moja istorija, samo meni vrijedna remek djela koja ispunjavaju moje pore i ocrtavajumoje bore, tvorci reljefa na mom srcu, mozaika na mom mozgu, akteri mog klasika,...

Nasmijah se, izmaštah na mom osmijehu svjetleći crveni natpis „energy fool“, misija ispunjena.

Pogled na sat me je povukao iz tog šarenog i toplog svijeta u kom jedino mogu da budem ja u potpunosti, bez straha.

Da, vrijeme je da se zguraju svi šareni balončići u tijesnu glavu i nabaci maska  nedodirljivosti na lice koja će da krije i mene i njih..

Guši, žulja, ne priliči i ne prija... ali izdržaćemo!